"TRAG" na tragu poezije pesnika Radmilo Radovanović

"ŽAL ZA EURIDIKOM" - RADMILO V. RADOVANOVIĆ

Žal za Euridikom

Negdje krajem  osamdesetih

Izgubio sam te
Moja lijepa nimfo
Moja Veronika
Euridiko sa polja Višićkoga
Da li te tada ujela
Zmija otrovnica
Na hercegovačkom kamenu
Ja to ne znam
Nikada te ne prežalih
Ja siđoh u Podzemlje
Da te tražim
Svojim pjesmama i svirkom
Pobijedio sam sile smrti
I tamu svijeta mrtvih

POEZIJA - RADMILO V. RADOVANOVIC

Radmilo Radovanovic, Mrkonjic Grad

CVIJET SLOMLJENI

Bolujem blijed u tami punoj grijeha

Zalutao u ovaj grad bez radosti

Misli me progone čudne i ružne

Ti negdje (ne)čitaš moje stihove

Lebdiš nada mnom kao sjen

Pomalo ucvijeljena u toj pustinji beskraja

Sad pred mojim očima jedan cvijet sveo

Sunce obnavlja svoj uobičajeni hod

I bez snoviđenja stiže te san

Dva lijepa oka dva zračna gase se

Ti si ogledalo moje mašte

A ja čekam

Nešto što se nikada neće desiti

Sve ove pjesme radosti

U kojima stojiš na Olimpu

Prenio sam u tugu i strasni zov

Miris tvoje ploti zamrzo u srcu

Tebi ne mogu

Sad zvoni u ušima

Duša razmahana širi se u meni

Završilo se sve tužno

Među nama samo

Cvijet slomljeni stoji

3. mart 2011.