![]() |
| Danijela Glišić, Beograd |
I kažete, ne možemo dalje.
- Ne, draga gospo, tamo su bespuća, noć je. Reče kočijaš.
- Zaustavite, dalje putujem sama.
- Kako da objasnim svoj ostanak, kada stignem Vašoj kući?
- Ne plašite moje konje, oni me prevoze kroz vreme, nehotice. Samo mi, molim Vas, približite kofer.
- Oh, težak je.
- Šta je u njemu?
- Časovnik.
- Od mermera.
- Od čežnje.
- Šta je po vama časovnik?
- Ćutljivi hod neprolaznosti.
- Ne, draga gospo, tamo su bespuća, noć je. Reče kočijaš.
- Zaustavite, dalje putujem sama.
- Kako da objasnim svoj ostanak, kada stignem Vašoj kući?
- Ne plašite moje konje, oni me prevoze kroz vreme, nehotice. Samo mi, molim Vas, približite kofer.
- Oh, težak je.
- Šta je u njemu?
- Časovnik.
- Od mermera.
- Od čežnje.
- Šta je po vama časovnik?
- Ćutljivi hod neprolaznosti.
