Translate

Showing posts with label Renata Cvetkov. Show all posts
Showing posts with label Renata Cvetkov. Show all posts

Tuesday, 18 November 2014

"LJUBAV JE TO, LJUBAVI" - RENATA CVETKOV



LJUBAV JE TO, LJUBAVI


Čekam Vas, gospodine,
na najvišoj kuli svojih osećanja,
tamo već godinama češljam
dugu kosu prepunu Vaših mirisa.
I  dok čekam,
podvezujem krila leptirima
u stomaku,
da Vas svojim mahanjem ne probude,
iz ovog sna što se život zove,
da ne pokvare, da ne remete,
raspored zvezda po kojem hodate.
Jer voleći Vas ,
svaki mi uzdah jedan novi zrak rodi

Friday, 11 July 2014

"SAMO DA NE PRESTANEM DA VOLIM" - RENATA CVETKOV

Kotrljaju se dani u kojima lažem sebe da želim da prestane ovaj nespokoj 
kojim živim od kada ploviš mojim morima,
zaljubljena do ušiju u snagu koju  mi daješ kad nisam sa tobom,
u nemoć koju osetim kad si mi blizu,
pa se u tajnosti molim;
samo da ne prestane,
samo da ne prestanem da volim!
Udahnem, tako, vazduh koji izdahneš,
pa te gledam dok odlaziš i brojim korake
koliko još mogu da zadržim dah,
dok kao pod vodom učim da dišem.
I peče me u grudima ta progutana istina,
širi mi srce koje se kida, razara, boli,
al 'samo da ne prestane,
Samo da ne prestanem da volim!

Tuesday, 8 July 2014

"U RITMU ZATVORSKOG BLUZA" - RENATA CVETKOV


               U RITMU ZATVORSKOG BLUZA


           U jednoj maloj zemlji, negde na severu, živela je jedna bogata žena. U njenom vlasništvu bilo je jedno posebno imanje. Mnogi su želeli da ga imaju, mnogi su joj zavideli, neki bi dali sve da se samo prošetaju tom gustom šumom i nestanu u brdima. Dolazili su kupci sa svih strana sveta, nudili zlato i svakojaka čuda, ali taj posed nije bio na prodaju.

          Imanje je imalo prostranu nežnu ravnicu koju je grlila gusta šuma. Neko čudno, talasasto drveće, nalik na tužne vrbe, celom krajoliku davalo je bajkovitu notu. U toj šumi živeli su Mesec i zvezde. Na sredini ravnice dva zelenkasta jezera ručala su Sunce. U njima su plivale želje. Malo niže nalazila se pećina sa dva uska otvora iz koje je, na crvene stene nalik na korale, duvao blagi povetarac. Spustivši se još niže, uskom,kao izvajanom stazom naišli bi na dva brda. Ono što je u tom  predelu bilo neobično jeste građevina koja se nalazila u sredini. Bila je ograđena sa 24 bele daščice.
        Ta zgrada bila je - zatvor!