"ŽAL ZA EURIDIKOM" - RADMILO V. RADOVANOVIĆ

Žal za Euridikom

Negdje krajem  osamdesetih

Izgubio sam te
Moja lijepa nimfo
Moja Veronika
Euridiko sa polja Višićkoga
Da li te tada ujela
Zmija otrovnica
Na hercegovačkom kamenu
Ja to ne znam
Nikada te ne prežalih
Ja siđoh u Podzemlje
Da te tražim
Svojim pjesmama i svirkom
Pobijedio sam sile smrti
I tamu svijeta mrtvih

Kada se podzemljem razlijegala moja svirka
I Eumenide su zaplakale
Kerber je postao krotak
Haron je zaustavio svoj čamac
Iksionov točak je prestao da obrće
Sizif je sjeo na kamen
Tantal je zaboravio na glad i žeđ
Dunaide su prestale da obavljaju svoj zadati posao
Ja sam svojom pjesmom raznježio i stroge sudije
mrtvih
Neumitne suđaje koje su završenu nit Euridikonog 
života
Opet su započele da predu
Suđaje započeše i Veronikinu nit
Vladari Podzemlja ne odolješe mome nenadmašnom 
pjevanju
Vratiše mi moju Euridiku
Moju Veroniku
Ali samo na tren
Zabraniše mi da je pogledam
Dok sa njome ne izađem na svjetlost dana
Ja krenuh ka izlazu iz Podzemlja
Ali mučen sumnjama i čežnjom
Osvrnuh se 
Istog časa po drugi put ja je izgubih
Zanavijek
Iza mene vrata  Podzemlja
Iza mene vrata Mogorjela
Ostadoše zauvijek zatvorena
Uzalud počeh asketski da živim
Sedam dana ne jedoh
Sedam mjeseci bez prestanka plakah
Tri godine živjeh u potpunoj usamljenosti
Dvadeset i sedam godina čekah na ponovni susret
Tračanke mi dođoše glave
Hercegovke kao da me ukleše
Ostade žal za mojom Euridikom
mojom Veronikom
Koju i sad uzalud budim
I dozivam dozivam dozivam

Mrkonjić grad, 12.01.2011. (14h-16h)


Neka se sirene jave

Dolazi proljeće i osunčani dani
Moje srce umorno ne vlada tim prostorom
Pun nemira nespokoja idem nepoznatim smjerom
Na padinama ostaju vrtovi i vlati trave
Kažem Vrati se u svoj krš na svoj kamen
Razgrni žar sa starog ognjišta
Neka te mjesec obasja svojom nježnošću
Dodirni nekoga pomiluj kad spava
Ako je meleni Divin samo san
Nađi se u njegovoj svjetlosti i izmišljaj boje
Dovedi bijela njedra ljupko izvijena
Uberi nježno smilje iz Branjevine
Žalosti ublaži i sakrij plodove jada
Savladaj sam svoj čemer
Kao slavuj pjevaj tužno sjetno
Grlo miloglasnim rimama ispuni
Živi od varke njezine i sjene
Otkrij beskrajnu ljepotu koja zrači
Ljubav onu sakrij tajno u vrtu
tamo gdje će Sirene da se jave 


Izvor Selemn

Kao mlad pjesnik
Zavoljeh
Lijepu nimfu Agriru

Izvor i moj grad
U Hercegovini
Dobiše ime po njoj
Ostarih u Arkadiji
I ona me napusti
Propatih
Ali ne zaboravljam
Svoju V...
Agriru
Afrodita mi oduze pamćenje
Ja postadoh izvor Selemn

Okupajte se u njemu
I zaboravite svoje
Ljubavne jade

Radmilo V. Radovanović, Mrkonjić Gard