Šetam
kroz hrastov gaj,
čujem
gdje šapuću grane,
češu se
jedna od drugu
i one se
umivaju.
čujem
gdje šapuću grane,
češu se
jedna od drugu
i one se
umivaju.
Mahovina
i sitno trunje,
lepršavo
skaču sa grane na granu,
i poput slavuja
nestaju
na mekoj zemlji
uvelog lišća i trave.
Mokra staza
po kojoj gazim
lišće joj skriva,
lokvice vode
i blata
na zamku stajem,
krik odaje
upecane žrtve.
Koračam
s kamena na kamen,
biram
suvlja mjesta da stanem
i prisjećam se
kišne jeseni
i tmurne tame.
i sitno trunje,
lepršavo
skaču sa grane na granu,
i poput slavuja
nestaju
na mekoj zemlji
uvelog lišća i trave.
Mokra staza
po kojoj gazim
lišće joj skriva,
lokvice vode
i blata
na zamku stajem,
krik odaje
upecane žrtve.
Koračam
s kamena na kamen,
biram
suvlja mjesta da stanem
i prisjećam se
kišne jeseni
i tmurne tame.
 |
| Rade Adamović, autor |
No comments:
Post a Comment