Bilo je dana
kad je besmisao
gurao nadu na ivicu provalije,
a spoznaja bila
kao daleki jarbol (na pučini
a
ja se oduvijek bojim vode).
Bilo je dana
kad
sam tražila sebe
i sve drugo našla
iako tražila nisam.
Bio je dana
kad
je prokletstvo stiha
darovalo kristalne riječi
s
izbrušenim ivicama,
sto su se skupocjeno prodavale
od usana do usana.
Bilo je dana
a dani bili nisu,
očima slijepim tumarajuci
prokletstvom
bijega od
juče
i strahom od sutra,
verbalnim
udarcem
nekog luđaka s ulice
na korak sam od psihijatrije
pa da
se tamo sakrijem,
mudrost u ludosti da pronađem
No comments:
Post a Comment