JA SAM PJESNIK TUŽNOGA LICA
Ja sam pjesnik tužnoga lica ,
koji za sreću ne zna dugo već .
Ja sam pjesnik ranjenog srca ,
što za svoju bol ne zna naći riječ .
U duši svojoj sve tuge sam skrila ,
sve suze u mome oku jezere .
Uzdahe sve ja sam popila ,
krvoločna zvijer živu me ždere .
Utroba moja prepuna je žara ,
što opasnim požarom sada mi prijeti .
U vatri i ognju tijelo mi izgara ,
zbog čistog srca sudba mi se sveti .
Ja sam pjesnik tužnoga lica ,
Umornog oka oko sebe gledam .
Ja sam pjesnik čistoga srca ,
za ovozemaljske draži svoju dušu ne dam .
Ja sam pjesnik tužnoga lica ,
koji za sreću ne zna dugo već .
Ja sam pjesnik ranjenog srca ,
što za svoju bol ne zna naći riječ .
U duši svojoj sve tuge sam skrila ,
sve suze u mome oku jezere .
Uzdahe sve ja sam popila ,
krvoločna zvijer živu me ždere .
Utroba moja prepuna je žara ,
što opasnim požarom sada mi prijeti .
U vatri i ognju tijelo mi izgara ,
zbog čistog srca sudba mi se sveti .
Ja sam pjesnik tužnoga lica ,
Umornog oka oko sebe gledam .
Ja sam pjesnik čistoga srca ,
za ovozemaljske draži svoju dušu ne dam .
pr'je no svane ova rujna zora .
SRCE MOJE
Srce moje , ti bezbrižno budi
niko više povrijedit te neće ,
shvatili smo da zlobni su ljudi
da mi sami moramo do sreće .
Oko tebe postavit ću stražu
danonoćno da bdiju nad tobom ,
nevjerni su i svi oni lažu
kunem ti se i Bogom i sobom .
Tiho noćas kucaj srce moje
tajnu našu da ne sazna neko ,
staza spasa jedina nam to je
da odemo od njega daleko .
Jer on ima taj ključić čarobni
i zna put koji tebi vodi ,
blizu njega mi nismo bezbijedni ,
stražu našu on će da pobijedi .
Otključaće kapije i vrata
i ponovo ukrast će te meni
sa tim ključem od suhoga zlata
bol će nanijet već ranjenoj ženi .
Zato srce pobijeći moramo
preko gora i plavoga mora ,
niko ne zna da bićemo tamo
pr'je no svane ova rujna zora .
DOĐI
Dođi moja jabuko od zlata
da ostvariš davne želje moje ,
svog sam srca otvorila vrata
širim tebi ove ruke svoje .
Dođi srećo meni obećana
dahom svojim život mi udahni ,
knjizi mojoj najljepša si strana
od samoće sad me ti odbrani .
Dođi zvijezdo na mom nebu sijaj
i mračne mi ti osvijetli pute ,
samo tvoja ljubav meni prija
ja ću ljubit samo tvoje skute .
Dođi dragi ljubav mi donesi
sklopljenih te ruku molim sada ,
ja da volim drugoga ne mogu
samo tebi srce još se nada .
Dođi bolan ti sevap učini
il' po suncu il' po mjesečini ,
privij mene na te muške grudi
još za tobom ova duša žudi .
 |
| Vildana Muslic Stanisic, Srebrenica |
No comments:
Post a Comment