POEZIJA - MINA I. IMŠIROVIĆ

 VUK

I danas misli lutaju nutrinama sjećanja

zaustave se na nekom lijepom danu

zastanu ispred kišovite noći

pune vjetra

 što čupa suzu sa dna oka.

Sjećanje me bičuje nemilosrdno 

a ja ne smijem ni krik da ispustim.

Pomisliće ljudi da sam luda. 

Ćutim i ovom danu ne pričam o tome

a on tmuran

nadvija svoje obrve od oblaka

i stenje nad ovim gradom.

Suzama se ne pokazuje tuga

nego višak emocija.

Pa ma kakve bile.

Tuga je ćutljiva i samotna.

Baš kao vuk..

MODUS OPERANDI

Crvena tinta ispod nokata

Izgreban  kožni pergament

sa riječima

što su se  utisnule

kroz poljupce ubice.

Modrice na duši

dokaze nevidljive

forenzičari ne vide.

Toksikologija nije našla

tragove otrova.

Samo jednu ranjenu srnu

u oblutcima njenih irisa.

Modus operandi  je isti

Žrtva druga.

Ubica je slobodan.

OBALE NADE

Ti i ja dvije obale

između most
na kojem odzvanjaju koraci
onih, koji traže smisao u besmislu.

Gledam te dušom
jer oči nemam
iskopah ih u strahu,
pročitat ćeš u njima koliko ljubavi 
ima.Grlim te željom
jer ruke moje poklonih Ljubavi,
da može grliti one koji tragaju  za svjetlošću.
I pazim uvijek...
da sa moje strane ka tvojoj

koraci zalutalih budu puni nade.

USIDRENA TUGA

Modra su koljena od molitve,

poštedi me okrutnosti
koja gospodari tvojim srcem.

Usidrena tuga u luci oka,
zaliva molove plimomi šapuće mjesečini 
o ribarskim mrežama 
nade
u kojima još spava jedna sirena.

 LUTALICA

Mila,

 lutao sam svijetom ispucalih tabana

 i očima punim tvoga osmijeha.

 Gdje si se sakrila?

 Bio sam u Parizu

 tamo ostavih ljeta

 i prepuna jata golubova.

 Španija me zavodnički zvala

 sa crnim obrvama

 i očima iz kojih izbija

 divlja vatra El Teide.

 Đenova nije imala ukus naranče

 a Venezia pusta sa poljima masline.

 Mila,

 nigdje sunce da me ogrije

 do tvoga srca koje me čeka,

 rasuto na Podravskim poljima.

Mina I. Imširović

Maribor, Slovenija