POEZIJA - HELENA HORVAT

POEZIJA - HELENA HORVAT

Iz ciklusa minijatura VRIJEME POSTOJANJE (2014.)

ZANOS

Helena Horvat

Upoznah ljubav savršenstva.

Simfonija osjećaja

preplavi mi dušu i tijelo.

Razdvojiše se akordi

na pojedine note.

Odsvirasmo solo

dionicu.

BOL

Nož u srcu…

Jecaj u grudima,

duša uvela traži spokoj

u stihu istinu.

Nektar ljubavi izliven iz kaleža

iz kojeg krv poteče.

OŽILJCI

Ne ljubi me usnama vrelim

ožarit ćeš mi tijelo.

Ne želim ožiljke

duboke koji

podsjećaju na tebe.

Iz zbirke pjesama KORAK U ŽIVOT (2013.)

KORAK U ŽIVOT

Tiho na prstima koračam

kroz taj život bojeći se

da ne povrijedila nekoga.

Putom utrtim prepreka i boli

sa smiješkom na licu,

uljepšavajući život drugima,

želeći da budu radosni,

gledajući da im sreća

ne bude uskraćena.

Sve što se nakupilo

u sjećanjima moga djetinjstva,

lica oblivena nevinim dječjim suzama,

tužnog pogleda tražeći malo ljubavi,

nježnosti i lijepe riječi,

pravo na život dostojan djeteta

koje žele zaboraviti  prošlost odrastanja

i svaki put na spomen riječ „ Mama“

da mu u grlu stane riječ

zato što ne može izgovoriti…

Naučiš gledati kroz naočale

ružičastih stakala,

da ti svijet bude ružičast,

da ti  mrva ljubavi

bude velika k'o kuća

Da svaka lijepa riječ

bude melem tvome srcu,

da svaki poljubac

bude nektar tvog života

svako milovanje Božji dar

Kad se jednog dana ukrcaš

na jedrenjak, a vjetra nema,

stojiš na pučini gledajući u daljinu,

moleći Svevišnjeg za dašak vjetra

koji bi brod lagano pokrenuo

ploveći do mirne luke tvog zadnjeg,

nadaš se sretnog pristaništa …

LJUBAVNI PRELUDI

Stajala sam

na mostu neizvjesnosti…

Lutala nebeskim bespućima

vjerovala u ljubav purpurne boje…

Čitala poeziju Pabla Nerude,

mislila kako ću napisati najtužniju pjesmu,

pitajući se gdje je ljubav počela

a gdje će završiti.

Možda je vjetar krije u očima boje sna

s kojima sam ljubovala.

S tugom u vremenu,nedosanjanih snova

osluškivala preludij o ljubavnoj istini

Zamišljala…slike pastelnih boja

tebe poput kipara koji nježno zaglađuje

obline moga tijela,u kristalnom zdanju

našeg svijeta,gdje ne postoje vrata

samo bezgranična ljubav,svjetlosni zagrljaj

Opijena božanskom kapljicom,

želim doživjeti ljubavi pobjeći

iz okova stvarnosti

Iz zbirke pjesama U ZAGRLJAJU POEZIJE (2012.)

RODILA SE PJESMA

Rodila si se od mojih uzdaha…

od mojih tuga…

vječnih sanjarenja imaginarnog svijeta.

Lutajući prostranstvima beskraja

čekajući ljubav…

milovanja…

strasnih poljubaca…

Stanovala si u srcu duboko,

tražeći svoj mir…

plela mreže svojih uspomena.

Stajala sam ponekad kao snaga mudrog kamenja

o koju bi se razbila imaginarna  sjećanja

stvorena od stotine uzdaha

koji pokušavaju ukrotiti radost jednog trenutka

gaseći plamene  jedne rasplamsale sreće

koja je dogorijevala na zgarištu jedne ljubavi

tražeći izlaz iz bezbolnog vremena.

Slobodu u stihovima nanizanih od suza

okamenjenih,

koje bi padajući lomile srce koje je i tako

bilo slomljeno.

I kad se izrode riječi i kad stih nastane,

tuga kao da nestane,

ali čeka da sve to ispjevam

i tako postanem knjiga otvorena

gladna kruha

i vina jednog vremena.

TALISMAN JEDNE LJUBAVI

 Pokušala bih srušiti zidove

i pobjeći iz tamnice

da se sakrijem u oceanu punom suza

da ne navlačim masku na lice

s kojeg ne skidam smiješak,

a srce bolesno grca u boli i tuzi…

Sanjam više nego što živim…

Bolesna od ljubavi pišem pjesme

da zatomim tugu

Da u stihu prolijem duševno stanje

bez ravnoteže

Osjećam se kao utopista najveće

utopije koja se zove“ ljubav“

Ponekad čujem cvrkut ptica

 na izvoru naše ljubavi

koja donosi spokoj kao mladenačka ljubav

tako ushićena i strasna...

Otići ću na izvor

naše ljubavi da napunim vrč

da se napijem kad ožednim…

Bojeći se da ga ne razbijem…

Čujem tvoj glas olakšanja

nemir ljubav i strasti.

Osjećam se poput

antičke Božice iz mitoloških priča.

Ponovo ću se sakriti iza zidova

gdje ću mirno sanjati snove svoje ljubavi.

Biti s tobom ili bez tebe

kao mjerilo našega vremena

ili talisman jedne ljubavi.