POEZIJA - MINA I. IMŠIROVIĆ

POEZIJA - MINA I. IMŠIROVIĆ

KIŠOM UMIVANA
Raširenih dlanova,

Prkosna.

Čoporom bola, gonjena,
K'o srna vukovima.

Kiša me umiva,
Već godinama.
Iz mojih zelenih livada
Odavno je brazde usjekla,
Tekući neiscrpno,
Koritom, mojih obraza.
Iz svake pore mog tijela
Bujica gorčine izbija,
I duša se u njoj kupa,
Od kako sam rođena.

Kroz ljeta,
Kad naiđe sušna godina,
Pronađem par osmijeha.
Kad, negdje na obzorju,
Osvane moja pobjeda.
Ona je uvijek prva
Da mi prije svih čestita.

Lice mi umiva,
Da pred strancima
Izgledam kao djevojčica,
Sa očima sretnog djeteta.

Ali, na modrim usnama,
Od gorkog, njenog okusa,
Duša se osušila.
I tako traje ..., Godinama!

DALJINA U OKU

Ljubim ti pahulje u irisu oka

i - šutim.

Nema mosta

nad bedemom izrečenog.

Uzalud srce ratnički kuca:

tvoje me riječi razoružaše.

Daljina u tvom pogledu

teža je od svakog kilometra

koji nas dijeli...

BILO JE DANA

Bilo je dana...

Kad je besmisao

gurao nadu na ivicu provalije,

a spoznaja bila

kao daleki jarbol na pučini:

... a ja se bojim vode.

Bilo je dana...

Kad sam tražeći sebe,

sve drugo našla

i što tražila nisam.

Bio je dana...

Kad je prokletstvo stiha

darovalo kristalne riječi

s izbrušenim bridovima,

skupocjeno se prodajući

od usana do usana.

Bilo je dana...

Što dani bili nisu,

očiju zdravih, ali bez vida

u prokletom bijegu od jučer

i strahom od sutra.

Verbalnim udarcem

nekog uličnog luđaka -

na korak sam od psihijatrije

pa da se tamo sakrijem.

Mudrost u ludosti da pronađem...

11.02.2014

OSTAĆU DIJETE

Zabrazdila suza putovima srca,

upregnula jecaj

u kočiju nedoumice:

Tko sam ja?

Sa četrdeset i kusur...,

koračam jednosmjernom ulicom

bez broja i imena.

Što nisam imala?

I što, uostalom, imam?

Koliko suza popih

u pobjedničkim peharima,

a vino ne priča, šuti

žudeći za beskrajnim

poljima svile.

S koliko godina

može čovjek reći da je ostario?

Kad prestaje sanjati?

Ja ne znam odgovor:

možda drugi znaju.

Za mene godine

ne broje snove.

Uvijek ću ostati dijete.

TI NISI POSTOJAO

Ti nisi postojao.

Izmislila te moja samoća

čameći u kutu;

usana željnih poljubaca tvojih.

Propupala želja sapletena

u niti života -

kao gusjenica koja

Nikad krila nije dobila.

Ti nisi postojao.

Iznjedriše te moje pjesme

iz šutljivog srca,

koje, htjede da jednom zaigra

Tango života.

I svojom sjetom

da zagrli tvoje misli,

dobije krila ljubavi

pa zavlada čitavim svijetom.

Ne, ti nisi postojao!

Vjetar je donio mirise ruža,

odsvirao najljepšu sonatu,

i onako, usput, taknuo obraz.

Donio zlaćanu jesen

i samo odšetao putem

kojim odlaze bajke.

PTICA LJUBAVI

Očima nevinog,

Dušom ubice, Pogledom miluješ Moje nebo, Ali, mi riječima Ubijaš ptice.
I zadivljena tobom Nijemo stojim Dok mi omču sumnje Oko vrata pleteš.

 I molim se,
 Da mi poštediš krila,
 I moje vedro nebo,
 Da bih ptica bila.

 Ostavi moj nesavršeni svijet, 

Koji meni savršeno treba.
  Jer, ja ću biti uvijek ptica ljubavi,
  Sve dok imam krila,
  Sve dok ima neba

DUŠA

 

U procjepu duše
Ostavljena tvoja riječ,
Kao giljotina,
Za sve buduće ljubavi.

I za godine koje dolaze,

Teško je, sve teže,
Nositi tvoje ožiljke.

Mina I. Imširović (desno)

Mina  I. Imširović, Maribor, Slovenija